
Promene na tržištu rada sve više primoravaju kompanije da menjaju način organizacije posla, odnos prema zaposlenima i pristup razvoju njihovih veština, dok tehnološki napredak i veštačka inteligencija dodatno ubrzavaju taj proces. U takvim okolnostima plata ostaje važan faktor, ali sama po sebi više nije dovoljna za privlačenje i zadržavanje talenata, kažu učesnici konferencije "Budućnost rada 2030: Nove generacije i nova pravila u eri digitalne transformacije".
Drugu godišnju konferenciju organizovali su Privredna komora Srbije (PKS), Helensko privredno udruženje Srbije, Predstavništvo Hrvatske gospodarske komore u Srbiji, Belgijsko-srpska poslovna asocijacija i Holandsko-srpsko poslovno udruženje.
Govoreći o promenama koje oblikuju svet rada, Mirjana Kovačević, rukovodilac Centra za edukaciju, dualno obrazovanje i obrazovne politike i direktorka Poslovne akademije PKS i Nikolaos Slijusarenko, predsednik Upravnog odbora Helenskog privrednog udruženja Srbije govorili su o značaju razmene iskustava o tome kako se menjaju tržište rada, očekivanja novih generacija i način razvoja talenata i novih veština.

Kovačević je ukazala da se u izveštaju Svetskog ekonomskog foruma " Budućnost poslova" navodi da poslodavci očekuju da će se do 2030. godine promeniti oko 39 odsto ključnih veština koje zaposleni danas koriste. Kao ključne veštine budućnosti navode se kritičko razmišljanje, komunikacione i digitalne veštine, kao i spremnost na celoživotno učenje. Dualni model stručnog obrazovanja odnosno učenje u realnom radnom okruženju, jedini je način da obrazovni sistem, koji se inače sporo menja, drži korak sa veoma dinamičnim promenama u privredi.
Bojan Stanić, pomoćnik direktora Sektora za strateške analize, usluge i internacionalizaciju PKS, ukazao je da će na budućnost tržišta rada snažno uticati demografska kretanja, migracije i ubrzan razvoj informacionih tehnologija.
Posebno je istakao značaj evropskih integracija i pristupa jedinstvenom evropskom tržištu, kao i ulogu veštačke inteligencije u prevazilaženju nedostatka radne snage u poslovima koji su manuelni i repetativni. Stanić je naglasio i da je jedno od ključnih pitanja kako dodatno osnažiti mala i srednja preduzeća, koja predstavljaju kičmu privrede, kroz razvoj tehnologija, znanja i kontinuirano unapređenje uslova za poslovanje.

Predstavnici vodećih kompanija u Srbiji razgovarali su danas kroz dve panel diskusije o ključnim izazovima i prilikama koje očekuju organizacije u narednim godinama, sa fokusom na novim generacijama i očekivanjima zaposlenih, liderstvu, organizacionoj kulturi, kao i na razvoju novih veština i uticaju tehnologija na radno okruženje.
Kako su ocenili, kompanije se poslednjih nekoliko godina suočavaju sa istovremenim promenama u tehnologiji, demografiji i očekivanjima zaposlenih. Poseban izazov predstavlja dostupnost radne snage, imajući u vidu demografska kretanja, migracije i činjenicu da se struktura zaposlenih menja iz generacije u generaciju.
"Način na koji radimo značajno se promenio", jedna je od ključnih poruka panela. Kompanije su u prethodnom periodu morale da se prilagode radu na daljinu, novim modelima organizacije, drugačijoj komunikaciji i novim tehnologijama, a deo tih promena ostao je sastavni deo poslovanja i nakon povratka u kancelarije.

Učesnici panela ukazuju da se istovremeno menja i ono što zaposleni očekuju od kompanija. Zbog toga organizacije moraju da razmišljaju ne samo o tome kako da privuku ljude, već i kako da ih zadrže, razvijaju i prilagode njihovim različitim potrebama. Generacijske razlike u tom smislu postaju sve važnije. U kompanijama danas zajedno rade ljudi različitih generacija, sa različitim iskustvima, očekivanjima i načinima komunikacije, pa isti pristup ne može nužno da odgovara svima.
Zbog toga je uloga menadžera sve značajnija. Od linijskih menadžera više se ne očekuje samo da organizuju posao i prate rezultate, već i da razumeju svoje timove, prilagođavaju pristup zaposlenima i grade odnose zasnovane na poverenju, kažu učesnici panela.
Način na koji menadžer pristupa timu ne može biti isti u svim situacijama. Potrebno je uzeti u obzir različite generacije, njihove potrebe i način rada, ali i konkretne okolnosti u kojima se tim nalazi. Upravo zbog toga liderstvo postaje jedan od ključnih faktora u zadržavanju zaposlenih.
Plate, međutim, i dalje imaju važnu ulogu, ali učesnici panela ukazuju da kompenzacija sama po sebi nije dovoljna da bi zaposleni dugoročno ostao u kompaniji. Pored zarade, važni su mogućnost razvoja, način upravljanja, odnosi u timu, osećaj pripadnosti i perspektiva koju zaposleni ima u organizaciji.
To posebno dolazi do izražaja kada kompanije pokušavaju da privuku deficitarne profile. Ako je određena osoba tražena na tržištu, kompanija mora da ponudi širi paket vrednosti, a ne samo finansijsku naknadu, ocenili su učesnici panela.

Istovremeno, kompanije se suočavaju sa problemom nedostatka znanja i veština. Tehnologija se razvija brže nego što se menjaju postojeće veštine zaposlenih, zbog čega kontinuirano učenje, reskilling i upskilling postaju sve važniji deo poslovne strategije.
Promene u tehnologiji posebno su ubrzane pojavom generativne veštačke inteligencije. Kako su istakli učesnici panela, kompanije danas ne mogu da čekaju da se neka nova tehnologija u potpunosti razvije, pa tek onda da počnu da razmišljaju o njenoj primeni. Dok se jedna tehnologija uvodi, na tržištu se već pojavljuje sledeća, što od organizacija zahteva stalno prilagođavanje.
Veštačka inteligencija već menja pojedine poslovne procese i određene pozicije, dok će se efekti na druga radna mesta verovatno razvijati postepeno. Zbog toga pitanje budućnosti rada nije samo da li će neka radna mesta nestati, već i kako će se postojeći poslovi promeniti i koje će nove veštine zaposlenima biti potrebne.
Učesnici panela ocenili su da je zbog toga važno da kompanije na vreme prepoznaju poslove i kompetencije koji će biti potrebni u budućnosti, umesto da na promene odgovaraju tek kada se one već dogode.
Digitalizacija je, prema njihovim rečima, već ušla u gotovo sve poslovne procese, od načina komunikacije sa klijentima do organizacije rada i pružanja usluga. Tehnologija tako ne menja samo konkretne zadatke, već i način na koji kompanije organizuju ljude i definišu njihove uloge.

Promene se, međutim, ne odnose samo na tehnologiju. Kompanije istovremeno moraju da prate kretanja na tržištu rada i da procenjuju koje će im pozicije i kompetencije biti potrebne u narednim godinama. U takvom okruženju planiranje radne snage postaje važnije nego ranije.
Jedan od izazova biće i povezivanje HR funkcije sa poslovnom strategijom. Upravljanje ljudima više ne može da bude odvojeno od pitanja poslovnog razvoja, produktivnosti i tehnološke transformacije, jer upravo ljudi treba da omoguće kompaniji da nove tehnologije pretvori u poslovne rezultate.
Na konferenciji PKS su učestvovali menadžeri i predstavnici kompanija EKO Srbija, Orbico Srbija, Unifiedpost, Hajneken, Alumil YU, Radison hotel, Unifiedpost i Levi9.






















