
Najveći privatni ruski proizvođač nafte, Lukoil PJSC, nakon uvođenja američkih sankcija, prihvatio je ponudu švedsko-norveške kompanije Gunvor Group, za prodaju svoje imovine u inostranstvu.
Kompanija u vlasništvu švedskog milijardera Torbjorna Tornkvista, biće tako novi vlasnik Lukoil International GmbH, sa sedištem u Austriji, kompanije koja poseduje svu imovinu ruske kompanije na Zapadu, pa tako i firme Lukoil Srbija.
Grupa za trgovinu naftom Gunvor, jedna je od najvećih svetskih kompanija za trgovinu naftnim proizvodima.
Lukoil je prethodno najavio planove za prodaju svojih međunarodnih operacija nakon što je prošle nedelje pogođen američkim sankcijama. Gunvor je dostavio ponudu za Lukoil International, koju je kompanija prihvatila, uz obavezu da neće pregovarati sa drugim potencijalnim kupcima, navodi se u saopštenju Lukoila.
Dogovor je podložan odobrenju američke vlade.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučića izjavio je danas da će biti dobro za našu zemlju ako je ruska naftna kompanija rešila koja uvozi u našu zemlju oko 100.000 tona naftnih derivata godišnje, problem američkih sankcija prodajom imovine u inostranstvu.
"Jedan mali problem bi time bio rešen. A da li će ili ne, ostaje da vidimo. Nama ostaje mnogo veći problem od toga, rafinerija, NIS. Nadam se da ćemo to umeti i uspeti da rešimo u danima koji su pred nama", rekao je Vučić u Samarkandu, gde je prisustvovao svečanom otvaranju 43. zasedanja Generalne konferencije Unesko.
Drugi distributer goriva u Srbiji
Lukoil Srbija d.o.o, ćerka-preduzeće PJSC Lukoil je društvo sa ograničenom odgovornošću za promet naftnih derivata sa 112 benzinskih stanica zauzima drugo mesto po broju na tržištu Republike Srbije, navedeno je na sajtu kompanije. Kompanija poseduje i dva velika naftna skladišta, u Doljevcu i Ostružnici.
U kompaniji u Srbiji radi oko 180 zaposlenih, a kroz partnersku-dilersku mrežu kompanija zapošljava još oko 800 ljudi.
Američki predsednik Donald Tramp uveo je 22. oktobra sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini koje su usmerene na naftne kompanije Lukoil i Rosnjeft a koje su se proširile sa prvobitno dve druge ruske državne kompanije Gaspromnjeft i Surgutnjeftgas.
Kako je saopštio Lukoil, zaključenje obavezujućeg ugovora o transakcijisa Gunvorom zavisi od ispunjenja prethodnih uslova, uključujući dobijanje OFAC dozvole od strane kupca, kao i svih drugih relevantnih licenci, dozvola i odobrenja u odgovarajućim jurisdikcijama.
„'Po potrebi, strane planiraju da podnesu zahtev za produženje postojeće OFAC licence i eventualno dodatnih licenci, kako bi se obezbedilo nesmetano funkcionisanje međunarodnih sredstava i njihovog bankarskog poslovanja do završetka transakcije“', dodaje se u saopštenju.
Lukoil je najinternacionalniji među ruskim naftnim gigantima, sa poslovima istraživanja i proizvodnje u bivšim sovjetskim zemljama poput Kazahstana, Uzbekistana i Azerbejdžana, kao i u Egiptu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i zapadnoafričkim državama Gani, Nigeriji, Kamerunu i Kongu, prenosi Gardijan.
Lukoil je na kraju 2024. godine, navodi ruska agencija Tass, imao veliku mrežu benzinskih stanica u 20 zemalja, uključujući 2.456 objekata u inostranstvu, pre svega u Evropi i SAD.
Kroz svoju trgovačku podružnicu Litasco, Lukoil poseduje dve rafinerije - Petrotel Lukoil u Rumuniji i Lukoil Neftohim Burgas u Bugarskoj, kao i 45 odsto udela u rafineriji Zeeland u Holandiji (Zeeland Refinery).
Kompanija takođe učestvuje u eksploataciji velikih naftnih i gasnih polja, među kojima su Šah-Deniz u Azerbejdžanu (19,99 odsto udela), Karačaganak i Tengiz u Kazahstanu (13,5 i 5 odsto), kao i Kandym-Hauzak-Šadi i Gisar u Uzbekistanu.
Lukoil je jedan od najvećih akcionara Kaspijskog cevovodnog konzorcijuma (KTK).
Na Bliskom istoku kompanija je aktivna na poljima Zapadna Kurina-2 i Eridu u Iraku, a poseduje i 10 odsto udela u projektu Ghasha u Abu Dabiju.
U Meksiku Lukoil, zajedno sa italijanskim Enijem, razvija blokove 10, 12, 28 i Amatitlan, dok blok 4 realizuje u saradnji sa meksičkom kompanijom PetroBal.
Na afričkom kontinentu Lukoil učestvuje u projektima u Gani, Egiptu, Kamerunu, Republici Kongo i Nigeriji.






















