Rast e-trgovine, razvoj domaće proizvodnje i relokacija pogona stranih kompanija bliže tržištu Evrope glavni su razlozi za ovakav trend. Srbija, zahvaljujući povoljnom geografskom položaju i konkurentnim troškovima poslovanja, sve češće ulazi u investicione planove kompanija iz sektora logistike, proizvodnje i distribucije.
Radoš Gazdić, direktor Razvojne agencije Srbije (RAS) kaže da su prednosti naše zemlje kao investicione destinacije višestruke.
"Geografski položaj, ulaganja u saobraćajnu i komunalnu infrastrukturu, kvalitetan kadar, sporazumi o slobodnoj trgovini i tržište od 2,7 milijardi potrošača samo su neki od faktora koji Srbiju čine konkurentnom. O tome svedoči i broj velikih kompanija koje ovde već posluju”, navodi Gazdić za eKapiju.
Interes investitora je, kako ističe, najveći za hale površine od 500 do 50.000 kvadratnih metara, kao i za infrastrukturno opremljene lokacije spremne za gradnju.
“Posebno su zanimljive takozvane brownfield lokacije – napušteni industrijski objekti koje lokalne samouprave, uz podršku države, vraćaju u funkciju. Na taj način ne rešavaju se samo prostorni i ekološki problemi, već se podstiče i privlačenje novih investicija”, objašnjava Gazdić.
Trend razvoja industrijskih zona nije ograničen samo na Beograd, Novi Sad i Niš. Investicije se sve više sele i u manje gradove poput Šapca, Smedereva i Subotice. Ovakav razvoj podstiču i lokalne samouprave, koje same grade hale kako bi smanjile rizik za ulagače i ubrzale dolazak novih firmi.
Gazdić ukazuje i na važnost kvaliteta infrastrukture.
“Za investitore je presudno da lokacija ima adekvatnu snagu struje, stabilno vodosnabdevanje i kanalizaciju, dobar drumski i železnički pristup. Sve veći značaj ima i mogućnost korišćenja zelene energije, naročito za investitore iz sektora visokih tehnologija”, kaže on.
Na tržištu su prisutni svi modeli gradnje – od "ključa u ruke“ do opcije build-to-suit/lease, gde se objekti prilagođavaju specifičnim potrebama zakupaca. Ovaj model posebno je popularan među kompanijama koje planiraju dugoročan ostanak.
Posebnu pažnju privlače eko-industrijski parkovi koje Srbija razvija u gradovima poput Loznice, Novog Sada, Smedereva, Niša, Ćuprije i Inđije. U Inđiji je u pripremi i zona specijalizovana za napredne tehnologije. Paralelno se razvijaju i privatne inicijative poput MIND Parka u Kragujevcu ili hemijskog parka u Prahovu.
“Razvoj industrijskih zona zavisi od aktivnosti lokalnih samouprava, a profil investitora često se prilagođava lokalnim resursima – poljoprivredni krajevi privlače prehrambenu industriju, dok univerzitetski gradovi dobijaju visoke tehnologije”, zaključuje Gazdić.