
Sjedinjene Američke Države bile su prošle nedelje blizu toga da prvi put od Drugog svetskog rata postanu neto izvoznik sirove nafte. Izvoz je naglo porastao gotovo do rekordnog nivoa kako bi se zadovoljila potražnja iz Azije i Evrope, gde pokušavaju da nadoknade manjak isporuka sa ratom zahvaćenog Bliskog istoka.
Neto uvoz nafte (razlika između uvoza i izvoza) pao je na samo 66.000 barela dnevno, što je najniži nivo od kada se vodi evidencija, dok je izvoz dostigao 5,2 miliona barela dnevno, što je najviše u poslednjih sedam meseci. Poslednji put su SAD bile neto izvoznik nafte još 1943. godine, piše Biznis.rs.
Napad SAD i Izraela na Iran izazvao je najveći poremećaj na globalnom energetskom tržištu do sada, pošto je Teheran sprečio prolazak oko petine svetskih isporuka nafte i gasa kroz Ormuski moreuz, a u regionu su i mnogo rafinerije oštećene ratom.
Zbog toga su rafinerije u Evropi i Aziji počele da kupuju naftu gde god mogu, što je značajno povećalo tražnju za američkom naftom, prenosi Rojters.
Amerikanci, tako dobro zarađuju na naftnoj krizi, doduše samo neki jer potrošači plaćaju i „nezamislivih“ 5$ za galon goriva, Ipak, analitičari upozoravaju da se SAD približavaju granicama svojih izvoznih kapaciteta.
Rastući izvoz pokazuje da kupci iz Evrope i Azije sve više traže alternativne izvore, a razlike u cenama nafte nadoknađuju troškove transporta. Čak su i zemlje poput Grčke prvi put počele da kupuju američku naftu. Najveći kupci su Holandija, Japan, Francuska, Nemačka i Južna Koreja, dok je skoro polovina izvoza išla ka Evropi, a oko trećina ka Aziji.
Istovremeno, uvoz nafte u SAD je značajno opao, jer su američke rafinerije prilagođene težim vrstama nafte. Razlika u cenama između referentne evropske nafte brent i američke WTI dodatno je učinila američku naftu privlačnijom za strane kupce. Cene su u međuvremenu snažno porasle, isporuke za Evropu dostigle su rekordne nivoe, blizu 150 dolara po barelu.
Međutim, izvoz SAD se približava maksimumu. Procene su da zemlja može da izvozi do oko šest miliona barela dnevno, ali su ograničenja u infrastrukturi i dostupnosti tankera ključni problem. Svaki dodatni barel koji se izvozi postaje skuplji zbog logistike i transporta.
Iako bi puštanje dodatnih količina iz strateških rezervi moglo povećati izvoz, nedostatak tankera i visoki troškovi prevoza mogu ograničiti dalji rast. Trenutno se desetine praznih supertankera kreću ka Meksičkom zalivu kako bi preuzeli naftu u narednim mesecima.






















