Hoćemo li imati vode za struju i žito?

BizSrbija
23. jul 2026. 08:00
News
Hoćemo li imati vode za struju i žito?
Image by Wälz from Pixabay

Nizak vodostaj Dunava ugrožava dotok goriva u Srbiju ali to je tek deo problema - ugrožena je i proizvodnja struje kao i izvoz žitarica.

Dunav, reka koja Srbiju povezuje sa Crnim morem i predstavlja jednu od ključnih privrednih arterija zemlje, ovog leta ponovo beleži istorijski nizak vodostaj. Nije samo ugrožen dotok goriva baržama, kako je upozorila resorna ministarka, već i proizvodnja struje ali i izvoz žitarica preko Konstance.

Prema poslednjim podacima Republičkog hidrometeorološkog zavoda, vodostaj je 22. jula kod Bezdana iznosio minus 113 centimetara, kod Bogojeva minus 62, a kod Novog Sada minus 44 centimetra, dok je kod Apatina nekoliko dana ranije zabeležen istorijski minimum od minus 67 centimetara.

RHMZ upozorava da će vodostaji na Dunavu, Savi i delu Tise ostati ispod granice niskih plovidbenih nivoa i u narednom periodu. Ono što je pre nekoliko godina izgledalo kao izolovana sezonska pojava, danas sve više liči na strukturni problem koji direktno pogađa tri ključna segmenta privrede – proizvodnju električne energije, snabdevanje naftnim derivatima i izvoz žitarica.

Direktor Srbijavoda, Goran Puzović, izjavio je danas, nakon sastanak sa premijerom Đurom Macutom, da je zabrinjavajući minimum vodostaja Dunava u julu i da su zbog toga nadležne službe u stalnoj komunikaciji sa Ministarstvom građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture radi preduzimanja hitnih koraka na čišćenju najkritičnijih deonica.

Puzović je naveo da je juče na Dunavu u Hrvatskoj izmeren apsolutni minimum vodostaja, koji je za čak 25 centimetara niži u odnosu na prethodni rekord iz 2022. godine.

„Ono što posebno zabrinjava jeste vreme pojave ovakvog minimuma u julu. Najniži vodostaj se obično beleži krajem avgusta i tokom septembra. Ovo znači da je pred nama 45 do 50 dana u kojima možemo očekivati ovakvu ili možda i težu situaciju, ne samo na Dunavu već i na svim ostalim rekama", upozorio je direktor Srbijavoda.

On je upozorio da su ovakve pojave posledica višegodišnjeg nedostatka snega na Alpima, što direktno smanjuje potencijal punjenja Dunava, kao i da se slične situacije mogu očekivati i ubuduće.

„Ukoliko bude bilo potrebe, Vlada Srbije će doneti set mera za čišćenje plovnog puta kako bi brodovi mogli nesmetano da prolaze“, rekao je Puzović novinarima na splavu Srbijavoda.

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović upozorila je jutros da je zbog izuzetno niskog vodostaja Dunava uvoz naftnih derivata u Srbiju značajno otežan. Iz tih razloga je, prema njenim rečima, realizovano tek 25% planiranog uvoza u ovom mesecu.

Ali, tu se srpski problemi sa vodostajem evrospke reke, nažalost, ne zavšavaju.

Manje vode, manje struje

Elektroprivreda Srbije (EPS), koja trećinu struje dobija iz hidrdopotencijala, najveći deo toga proizvodi upravo na Dunavu i Drini, gde se nalaze najveće hidroelektrane u sistemu – Đerdap 1 i 2, te kaskada na Drini i Limu. Prema podacima same kompanije, višegodišnji prosečan dotok na Dunavu od početka ovog veka iznosi 5.257 kubnih metara u sekundi, dok je prošle godine taj dotok bio svega 3.822 kubna metra u sekundi. Situacija na Drini je slična – prosečan dotok od 239 kubnih metara u sekundi bio je gotovo 100 kubika manji od višegodišnjeg proseka. EPS navodi da su tokom poslednje dve godine postojali periodi kada Dunav uopšte nije bio plovan, što dovoljno govori o razmerama problema.

Kompanija ističe da su revitalizacije hidroelektrana Đerdap 1, Bajina Bašta i Zvornik povećale efikasnost postrojenja, ali da dotok vode – na koji EPS nema uticaja – ostaje presudan faktor koji određuje koliko struje sistem uopšte može da proizvede. Kada nema dovoljno vode, ne pomaže ni najsavremenija oprema. To u praksi znači da Srbija u sušnim periodima mora sve više da se oslanja na termoelektrane i uvoz struje, što poskupljuje proizvodnju i opterećuje energetski bilans zemlje.

Žitnica bez izlaza na more

Treći, podjednako osetljiv segment jeste izvoz poljoprivrednih proizvoda, pre svega žitarica. Srbija godišnje izveze žitarice u vrednosti od oko 900 miliona evra, od čega su kukuruz i pšenica sami po sebi vredni oko 700 miliona evra, prema procenama Privredne komore Srbije. Najveći deo tog izvoza ide upravo Dunavom, preko rumunske luke Konstanca na Crnom moru, koja predstavlja glavnu izlaznu tačku srpske robe ka svetskom tržištu. Kada vodostaj padne, brodovi moraju da plove delimično natovareni kako bi izbegli nasedanje na plićake, što znači da za istu količinu robe treba više plovidbi, duže vreme čekanja i, u krajnjoj liniji, veće troškove po toni izvezene robe.

Posledice se osećaju i na domaćem tržištu – Produktna berza u Novom Sadu ovih nedelja beleži smanjenu aktivnost učesnika u trgovini žitaricama, a nizak vodostaj Dunava naveden je kao jedan od razloga usporene dinamike. To je posebno nezgodno u periodu kada srpski poljoprivrednici ulaze u žetvu i kada im je otvoren i predvidiv izvozni kanal ključan za formiranje cena na domaćem tržištu. U situaciji kada Crno more već predstavlja rizičnu izvoznu rutu zbog geopolitičkih tenzija u regionu, dodatno usporavanje transporta unutrašnjim plovnim putevima otežava poziciju domaćih izvoznika u odnosu na konkurenciju iz drugih zemalja regiona.

Rešenja se znaju...

Ono što povezuje energetiku, snabdevanje gorivom i poljoprivredni izvoz jeste to da sva tri sektora zavise od iste reke, u istom trenutku, iz istog razloga – nedostatka padavina u slivu Dunava.

Za privredu to znači da se problem koji je nekada bio percipiran kao izuzetak – nekoliko nedelja „plićaka“ koje treba prebroditi – sve više pretvara u strukturni rizik za koji je potrebno planirati unapred.

Rafinerija u Pančevu, državne rezerve derivata, alternativni transportni pravci za žitarice i termoenergetski kapaciteti koji mogu da nadomeste manjak hidroenergije postaju, u tom kontekstu, ne rezervni, već sve neophodniji delovi redovnog poslovanja srpske privrede.

I to pre nego nastavimo da zidamo data-centre, ogromne gutače i struje i vode, unaokolo. Za elektro-energetiku rešenje bi to moglo biti „baterija“ u vidu RHE Đerdap III i obnovljivi izvori energije, a za transport (i poljoprivredni i energetski) temeljna revitalizacija železnice. Oba rešenja su odavno poznata ali već decenijama su samo "na papiru".


Teme

Pratite nas na društvenim mrežama:

Budite u toku

Prijavite se za naš newsletter i primajte ekskluzivne poslovne vesti direktno u inbox

🔒 Vaši podaci su bezbedni. Nikada nećemo deliti vašu email adresu.