
Konferencija „Koliko bacaš, toliko plaćaš“, posvećena prevazilaženju aktuelnih izazova u tarifiranju komunalnog otpada, okupila je više od 70 stručnjaka, predstavnika resornih ministarstava, javnog i privatnog sektora, poslovnih asocijacija, komunalnih preduzeća, kao i međunarodnih finansijskih institucija i banaka.
Učesnici skupa u Privrednoj komori Beograda ukazali su na izazove postojećeg modela naplate usluge sakupljanja, transporta i tretmana komunalnog otpada koje se pružaju privrednim subjektima i razmotrili modele koji obezbeđuju pravičniju raspodelu troškova, veći podsticaj za smanjenje komunalnog otpada i usklađenost sa načelom „zagađivač plaća“, saopšteno je danas iz PKS.
Potpredsednik Privredne komore Srbije i predsednik Parlamenta privrednika Beograda Miroljub Aleksić naglasio je da je inicijativa za pravedniju naplatu komunalnog otpada pod nazivom “Koliko bacaš, toliko plaćaš”, pokrenuta pre godinu dana, do sada dobila široku podršku privrednih subjekata različitih veličina i delatnosti.
"Privrednici smatraju da je neophodan jasniji, logičniji i transparentniji sistem koji će podsticati cirkularnost i smanjenje proizvodnje otpada. U postojećem sistemu, kompanije koje posluju prema 'zero waste to landfill' principu plaćaju izuzetno visoke naknade za uslugu koja im se zapravo i ne pruža, s obzirom na to da nema komunalnog otpada koji bi trebalo sakupiti i dalje tretirati,“ naveo je Aleksić.
On je istakao da kompanijama postaje teško da opravdaju velike investicije u rešenja i tehnologije usmerene ka smanjenju ovog otpada.
Pozvao je lokalne samouprave i komunalna preduzeća na aktivniju saradnju u kreiranju novog modela tarifiranja u narednom periodu, koji bi zavisio od stvarne količine i vrste otpada koja se predaje, podsticao korisnike na ulaganja i obezbedio stabilno i dugoročno održivo poslovanje komunalnih sistema.
Balans tržišne cene i opšteg dobra
Pomoćnik ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Dušan Radonjić ukazao je da je to ministarstvo pokrenulo donošenje metodologije koja će urediti način određivanja cena komunalnih usluga i doprineti da se ujednače različiti sistemi obračuna u lokalnim samoupravama.
On je iskazao očekivanje da će ovaj akt obezbediti odgovarajući balans – s jedne strane pokrivanje realnih troškova komunalnih preduzeća neophodnih za nastavak redovnog i kvalitetnog pružanja usluge krajnjim korisnicima, a sa druge veću pravičnost i transparentnost u naplati, kao i podsticaj za efikasnije upravljanje komunalnim otpadom.
Pomoćnica ministarke zaštite životne sredine Teodora Spasojević istakla je da Predlog Strategije zaštite životne sredine – Zelena agenda Republike Srbije za period od 2024. – 2033. kao posebnu meru predviđa razvoj sistema upravljanja komunalnim otpadom, a u okviru toga i reformu tarifnog sistema kroz uvođenje principa “plati koliko baciš” do kraja 2028. godine.
Ona je navela da bi poštovanje ovog principa predstavljalo prirodnu nadogradnju postojećeg načela „zagađivač plaća“, obezbeđujući da cena komunalne usluge ne bude određena paušalno, već da bude srazmerna količini otpada koji se treba zbrinuti, tako da oni koji stvaraju veći teret za životnu sredinu snose i veće finansijske obaveze.
Plaćanje "po aru placa"
Predstavnici kompanija su pored brojnih nelogičnosti postojećeg sistema, kao jedan od izazova naveli i promenu tumačenja obuhvata „otvorenog poslovnog prostora koji je u funkciji obavljanja poslovne delatnosti“ na teritoriji Beograda, na osnovu kojeg se osnovice za obračun cena usluge u nekim slučajevima širi i na zelene površine, parkinge i saobraćajnice.
Efekat ovakvog tumačenja, uz povećanje jedinične cene tokom prošle godine, doveo je do uvećanja cene ovih komunalnih usluga od tri do osam puta, bez ikakve promene obima ili kvaliteta pružene usluge.
Navedeni su konkretni primeri kompanija, koje su kao rezultat sopstvenih investicija u smanjenje generisanja otpada, otpad koji predaju komunalnim preduzećima u datoj godini smanjile i do 70 odsto, dok im se istovremeno račun za komunalne usluge povećao nekoliko puta.
Ukazano je i na primere kompanija koje odnošenje i zbrinjavanje neopasnog komunalnog otpada po jedinici mere plaćaju više od odnošenja i zbrinjavanja opasnog otpada, što je paradoksalno.